Analizirajući rad stranog i domaćeg softvera u hotelskim poduzećima u Hrvatskoj, gotovo redovito se dešava da oni koji koriste strani softver (čak i najkvalitetniji) imaju daleko više problema i daleko manje koristi u odnosu na poduzeća koja koriste najkvalitetnija domaća rješenja.
Ako zanemarimo tzv. “recepcijske mašine”, kase tipa ADS Anker i slična rješenja bazirana na zatvorenim hardversko-softverskim rješenjima, do kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća, relativno mali broj hotelskih i ugostiteljskih poduzeća je koristio računala i softver u svom poslovanju.
S obzirom da specifičnost tadašnjeg državnog uređenja i načina poslovanja nisu omogućavali korištenje stranog softvera, nastajala su i koristila se gotovo isključivo domaća softverska rješenja.
Od tadašnjih četiristotinjak hotela, motela, kampova i drugih smještajnih objekata, strani softver je koristilo svega par zagrebačkih hotela koji su bili uključeni u međunarodne lance.
Krajem osamdesetih i sredinom devedesetih godina (završetak domovinskog rata te početak obnove), na našem hotelsko-ugostiteljskom tržištu, količina domaćeg i stranog softvera kontinuirano raste.
Strani softver gotovo redovito sa sobom u poduzeće “donose” (nabave i implementiraju ga) strani vlasnici, menadžeri i strani konzultanti. Na žalost, ne rijetko strani softver ulazi u poduzeće čak i kada nema stranih vlasnika / menadžera / konzultanata.
U kriterije pri izboru softvera se u pravilu ne stavljaju kvaliteta i primjenjivost u Hrvatskoj na prvo mjesto, već razne druge “poželjne karakteristike”.
Korištenje stranog poslovnog sofvera u hotelskim i ugostiteljskim poduzećima (HR)
Prema analizama Istra Informatičkog Inženjeringa, današnja situacija što se tiče stranog poslovnog softvera u hotelskim i ugostiteljskim poduzećima u Hrvatskoj, u kratkim crtama je opisana u nastavku. Pritom nisu računati operativni sustavi i drugi sistemski softver te Word, Excel i slični pomoćni programi.
- Manje od 10% poduzeća koristi strani poslovni softver (ali taj broj raste kako raste broj stranih vlasnika, menadžera i konzultanata).
- Od desetak stranih softvera, najčešći je Micros Fidelio, a sporadični su Hogatex, Protel, Sihot, Hotel++ i drugi.
- Softveri tipa SAP, osim što su preskupi, ne pokrivaju ključne poslovne procese u hotelijerstvu i ugostiteljstvu pa se tu i ne koriste (kao ni drugdje u svijetu).
- Većina stranog softvera je instalirana u samo jednom poduzeću u Hrvatskoj, rijetki u dva do tri poduzeća, a izuzetak je Fidelio koji je nešto prisutniji (blizu desetak poduzeća / hotela).
- Niti jedno poduzeće nema cjelokupan informacijski sustav baziran na stranom softveru.
- Gotovo nijedno poduzeće strani softver ne koristi u segmentu financijskog knjigovodstva, kadrova i obračuna plaća (iako ima izuzetaka).
- Najčešće se koristi u segmentu recepcije i prodaje (uključujući CRM, BI, Web rezervacije) te rjeđe na kasama po restoranima i šankovima (ponegdje praćeno sa materijalnim knjigovodstvom).
Popis najčešćih problema korisnika stranog softvera
- Na prvom mjestu je svakako neusklađenost sa zakonskim propisima te načinom i običajima poslovanja u Hrvatskoj. Brojni softveri ne “znaju” ispisati zakonski ispravan račun / fakturu te ispravno izračunati PDV i porez na potrošnju. Ne mogu izraditi knjige izlaznih računa i hotelski račun u drugoj valuti. Problematična je i priprema podataka za slanje u MUP, TZ i Državni zavod za statistiku te drugih podataka i izvještaja potrebnih “državi”, operativi i upravi,…
- Rijetko koji softver je preveden na hrvatski jezik.
- Gotovo nerješiv problem je povezivanje sa drugim sustavima (softverima) u jedinstven informacijski sustav poduzeća.
- Često se događa da softver lijepo izgleda, pun je sličica i gumbića, ali je ukupna ispravna i korisna funkcionalnost vrlo mala. Odnosno, korist ne odgovara uloženom i često je daleko manja od domaćeg softvera.
- Izmjenu prema zahtjevu kupca ili nije moguće uraditi ili je preskupa.
- Podrška koju proizvođač daje u Hrvatskoj je neadekvatna i/ili preskupa, a često je i nema.
- Cijena softvera (TCO – ukupna cijena posjedovanja – licence, obuke, uvođenje, održavanje, ostali HW/SW preduvjeti,…) za istu kvalitetu zna ponekad biti višestruko veća od domaćeg softvera ili odnos uloženo/dobiveno vrlo loš.
Jedan dio tih nedostataka korisnici rješavaju tako da rade ručno ili koriste razne druge pomoćne programe i time gube radne sate, pada im efikasnost i produktivnost te uzrokuje nezadovoljstvo u radu.
Zaključak: Domaći ili strani softver u hotelskim poduzeća?
Analizirajući rad stranog i domaćeg softvera u hotelskim poduzećima u Hrvatskoj, gotovo redovito se dešava da oni koji koriste strani softver (čak i najkvalitetniji) imaju daleko više problema i daleko manje koristi u odnosu na poduzeća koja koriste najkvalitetnija domaća rješenja.
Zbog svih problema, često se događa da hotelska poduzeća u Hrvatskoj ubrzo nakon kupnje odustaju od korištenja stranog softvera i kupuju domaći softver.
Na primjer, Hoteli Novi d.d. su dolaskom stranog menadžmenta morali preći na Hogatex, ali su se kasnije vratili na domaći softver. Slično se događalo u drugim poduzećima ili se upravo događa s Protelom, Fideliom, Sihotom i drugim stranim softverima.
Davor Brenko, dipl. ing.
“Ugostiteljstvo i turizam, 10 / 2006”